Banja Luka se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na nadmorskoj visini od 163 m.Banjalučka kotlina je sa juga okružena planinskim vrhovima Manjače, Čemernice, Tisovca i Crnog vrha, dok je sam grad oivičen Starčevicom (433 m), Šehitlucima (403 m), Šibovima i Krčmaricama

Grad je smješten na obe strane rijeke Vrbas. Posebnu zanimljivost predstavlja činjenica da se u samom gradu u Vrbas ulijevaju čak tri rijeke: Suturlija, Crkvena i Vrbanja.Teritorija Grada zauzima površinu od 1.232 km2, a naseljava je oko 250.000 stanovnika.O životu na ovom području u praistorijsko doba svjedoče rijetki arheološki nalazi iz vremena paleolita, eneolitika i željeznog doba. Ovo područje naseljavalo je ilirsko pleme Mezeja.

O rimskom osvajanju i životu za vrijeme Rimljana, naročito poslije dalmatinsko-panonskog ustanka (od 6. do 9. godine naše ere), govore arheološki nalazi po kojima u Banjaluci postoji rimsko vojno utvrđenje (Castrum) i civilno gradsko naselje (municipium). U mnogim rimskim izvorima spominje se naselje pod nazivom Castra na putu Servitium-Salona (Gradiška-Solin).

O životu u Banjaluci i njenoj okolini nema istorijskih i arheoloških nalaza iz vremena Gota i Vizanta (5. i 6. vijek) te ranog dolaska Slavena (6. i 7. vijek). Na slavensko prisustvo u Banjaluci i njenoj okolini ukazuju arheološki nalazi pronađeni na naseljima zvanim gradine (između 8. i 12. vijeka).Prošlost srednjovjekovnog banjalučkog kraja izučavana je na osnovu povelja i zapisa izdatih u župama Zemljanik i Vrbas u 13. vijeku, a poseban značaj ima dokument iz 1287. godine, poznat kao Prijezdina povelja.

Ime Banjaluka prvi put se pominje u povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića, izdatoj u Budimu 6. februara 1494. godine. U to vrijeme tvrđava Banjaluka nalazila se u sastavu Jajačke banovine. Grad nije osnovan ovom poveljom jer je već imao kaštelana (Juraj Mikulašić) koji se pominje u povelji.

Ime Banjaluka je sintagma koja je vjerovatno nastala od starog pridjeva banj (banov) i imenice luka, koja označava zemljište uz vodu.Nakon pada Banjaluke pod tursku vlast (1527-1528) prvo se razvija Gornji šeher. Godine 1553. Banjaluka postaje sjedište sandžak-bega. Sandžak-beg Sofi Mehmed-paša podigao je tri ćuprije na Vrbasu, hamam, karavan-saraj, han, četiri mlina i 59 dućana.Za vrijeme Ferhat-paše Sokolovića, posljednjeg sandžak-bega i prvog begler-bega (1580-84), ubrzano se razvija Donji šeher.

Banjaluka postaje sjedište Bosanskog ejaleta koji obuhvata dijelove današnje Bosne i Hercegovine, Srbije, Slavonije i Dalmacije.Na osnovu odluke Berlinskog kongresa, 31. jula 1878. godine austrougarska vojska zauzima Banjaluku. Austrougarskoj okupaciji 1878. godine prethodila su dva događaja: Boj pod Banjalukom 1737. godine i Bosanskohercegovački ustanak 1875. godine.

U austrougarskom periodu grad se snažno razvija i poprima evropska obilježja. Banjaluka postaje privredni, finansijski, trgovački, kulturni i prosvjetni centar. Željezničkim i drumskim vezama Banjaluka je povezana sa Evropom. Sjeverno od Crkvene nastaje gradski dio nazvan Varoš.

Do intenzivnog razvoja i širenja grada došlo je poslije katastrofalnog zemljotresa 1969. godine.
U svom razvoju grad se suočavao i sa brojnim nedaćama: požarima ogromnih razmjera (1688, 1742. i 1878), epidemijama kuge (1690, 1732, 1813) i razornim zemljotresima (1969. i 1981).

 

Rodio sam se 1960 godine u Banja Luci gdje sam i u školu išao.

Nakon školovanja sam radio u sad već bivšim Banjalučkim preduzećima Energomont i Rudi čajavec

Iz Banja Luke sam odselio 1989 godine i eto tako sam imao sreće da ne budem jedan od nekoliko hiljada protjeranih sugrađana Posvetih stranicu mojim "Humano raseljenim" prijateljima po cijelom svijetu a i onim sto ostadoše u našem gradu i naravno za nas raju iz Banja Luke da se podsjetimo kako nam je bilo fino živjeti i druziti se u Banja Luci.Manje više ove fotografije su nastale u periodu od 1945 do 1990 rekao bih u "Zlatno doba Banja Luke" Ujedno je i prilika da novopridošli Banjalucani nesto nauče o gradu u kojem žive.