Banjalučke aleje
2016-03-13 18:53
Aleje su dulje od jednog stoljeća obilježje Banjaluke. Medutim, zelenilo je značajna višestoljetna Banjalučka osobenost. Naime, Evlija Čelebija, koji je šezdesetih godina 17. stoljeća u dva navrata pohodio ovaj grad, je zapisao: "Svaka bolja kuća (handan) ima vinograd, basću i ružičnjak divan kao zemaljski raj ". Zelenilo se spominje i u vakufnamama (zakladnicama , zadužbinama), nisu ih zaobišli ni drugi putopisci iz jednostavna razloga što zelenilo, jer toliko ga je bilo, nije moglo biti neprimjećeno.
Ipak, tek od 1880. u Banjaluci se počelo govoriti o alejama. Zahvaljujuci vojsci! Zapravo divizijskom generalu baronu von Joelsonu (Jelzonu). Po njegovoj naredbi s obje strane široke ceste, koju su od šetalista s obje strane rastavljali siroki i duboki jendeci (jarci), zasađene su sadnice, mahom lipe dopremljene iz Kozare, na dijelu od danasnje zgrade Arhiva Bosanske krajine, do ondašnjeg tenkovskog vojnog učilista "Petar Drapšin". Aleja JNA (izmedu dva rata Aleja vojvode Misića) je bila prva banjalučka ulica s drvoredima "po špagi" zasađenim.
Odmah za ovim drvoredima "rodili" su se drvore di od današnje Vakufske palate do raskrsnice u Bojića hanu (kod mljekare). Idućih proljeća nastavljeno je sa sadnjom drvoreda, najprije u današnjoj Aleji braće Pavlić, iako j e svojim većim dijelom zahvatala udaljeniji dio Banjaluke
pa je bila idealno mjesto za tihe mime šetnje osobito zaljubljenih, zbog čega je i dobila poetično ime "Aleja uzdisaja".