Banjalučke aleje

2016-03-13 18:53
 
Aleje su dulje od jednog stoljeća obilježje Banjaluke. Medutim, zelenilo je značajna višestoljetna Banjalučka osobenost.  Naime, Evlija Čelebija, koji je šezdesetih godina 17. stoljeća u dva navrata po­hodio ovaj grad, je zapisao: "Svaka bolja kuća (handan) ima vinograd, basću i ružičnjak divan kao zemaljski raj ". Zelenilo se spominje i u vakufnamama (zakladnicama , zadužbinama), nisu ih zaobišli ni drugi pu­topisci iz jednostavna razloga što zelenilo, jer toliko ga je bilo, nije moglo biti neprimjećeno.
 
Ipak, tek od 1880. u Banjaluci se počelo govoriti o alejama. Zahvalju­juci vojsci! Zapravo divizijskom generalu baronu von Joelsonu (Jelzonu). Po njegovoj naredbi s obje strane široke ceste, koju su od šetalista s obje strane rastavljali  siroki i duboki jendeci (jarci), zasađene su sad­nice, mahom lipe dopremljene iz Kozare, na dijelu od danasnje zgrade Arhiva Bosanske krajine, do ondašnjeg tenkovskog vojnog učilista "Petar Drapšin". Aleja JNA (izmedu dva rata Aleja vojvode Misića) je bila prva banjalučka ulica s drvoredima "po špagi" zasađenim. 
 
 
Odmah za ovim drvoredima "rodili" su se drvore­ di od današnje Vakufske palate do raskrsnice u Bojića hanu (kod mljekare). Idućih proljeća nastav­ljeno je sa sadnjom drvoreda, naj­prije u današnjoj Aleji braće Pav­lić, iako j e svojim većim dijelom zahvatala udaljeniji dio Banjaluke
pa je bila idealno mjesto za tihe mime šetnje osobito zaljubljenih, zbog čega je i dobila poetično ime "Aleja uzdisaja".