BANJALUČKE TICE NISU PTICE

2016-04-25 19:52
 
Jos jedna priča Aleksandra Ravlića o Banjaluci i banjalučanima
 
Godinama nakon Drugog svjetskog rata Banjaluka je ima tri "TICE" koje su svakodnevno na sebe skretale pažnju. No, mora se odmah naglasiti da ove banjalucke "Tice" nisu bile nikakve ptice. Naime, trojica ljudi koje su poznavali skoro svi Banjalučani, ovisno u kojim su razdo­bljima živjeli u gradu na Vrbasu, kitilo se tim nadimkom. Zapravo, bili su najviše poznati po nadimku Tica, i malobrojni su Banjalučani znali njihovo pravo ime i prezime. Čak se za njihovo pravo ime i prezime nisu potrudili doznati ni neki novinski izvjestači. Primjera radi, u sarajevskom "Sportu", koji je izlazio oko pedesetih godina, kada su objavljivali sastave "Borca", pri kraju izvještaja, od vođe navale do lijevog krila, banjalučki izvjestač, jos nevičan slanju izvještaja, u brzini je spomenutu trojku izdiktirao: ... Tica,
Svraka, Liso.
Samo Svraka (Ratib i Sutko) nije bio nadimak. Lisoje bio Ishak Sesivarević, ekplozivno i brzo lijevo krilo, dok je Tica bio brzonogi igrać banjalučkog "Borca" (igrao je-prema potrebi - na svim mjestima u navali, često i kao pomagač-half, a jedno vrijeme je bio i kapiten "Borca") dobroćudni Vaso Tešanović, koji je bio trgovački radnik, a ostao "Borcu,, vjeran i kada je administrativno bio preveden - bez njegove privole i registriran za buduće "Sarajevo", iako je bilo sigurno da bi prelaskom u Sarajevo, mogao lako promijeniti zanimanje i okoristiti se, jer su i u to vrijeme  za prijelaze nogometašima davali dosta toga "ispod žita ".
 
Drugi medu najpoznatijim banjalučkim Ticama je bio Mato Tica, koji je stanovao negdje u Mejdanu. Bio je najpoznatiji banjalucki trgovac konjima, koji je radio za neke talijanske trgovce. Omalen rastom, s nakrivljenim seširom i omanjim bičem, kanđijom, kojom je znao udariti po sarama svo­jih čizama, bio je rado viđen na banjalučkim tjednim sajmovima, osobito na Govedarnici, ali i na tradicionalnim godišnjim sajmovima - vašarima, kada je bio najveći izbor konja za prodaju.
Treći Tica je bio Avdo Tica. Na svakog je skretao pozornost jer je bio omalen, kostunjav i "grbica" (posto je u djetinjstu pao s nekog stabla). Bio je zaljubljenik u ribolov, zbog čega je najveći dio zivota proveo najviše na obalama Vrbasa, ali i po tome sto je bio strastveni navijač splitskog "Hajduka", iako je volio i domaći "Borac", nosio je vuneni pulover sa zna­kom splitskog kluba. Često je bio na biciklu. Posjetitelji banjalučkih kina su ga upoznavali jer im je prodavao spice za njihovu razonodu.
Njihovu karizmu pod imenom Tica nije, koliko je poznato, nitko doživio, čak ni  vlasnik gostione na Hisetima, preko puta  Atlagića kuće, iako se govorilo "idemo na janjetinu kod Tice".·