OD DOMA DO BASTE SLJEZOVE BOJE
2016-08-07 19:06
HRVATSKI KULTURNI DOM
Podizanje Hrvatskog doma u Banjaluci je ideja koja je jos prije Prvog svjetskog rata zaokupljala paznju svih hrvatskih drustava, osobito "Hrvatskog sokola" i "Nade". Dvadesetak godina prije pocetka radova -1907., otkupljeno je zemljiste u "Latinluk mahali", a to je podrucje oko katolicke zupne crkve, izmedu ulica Mose Pijade i fra Grge Martica, od privatnih posjednika Golenica i Hadziloniéa zavaljujuéi zajmu koji je odo brila Zemaljska banka. Prvi svjetski rat je obustavio svaku akciju, pa se o podizanju doma pocelo ozbiljno razmisljati tek zavrsetkom rata.
Obavezno je za dodati cinjenicu da su za izgradnju doma dali prilog svi poznati i manje vise i nepoznati gradjani Banjaluke. Kako bi se reklo dobrovoljni samodoprinos.
U prvoj etapi sagradena je samo velika dvorana u kojoj je bio i prostrani balkon sa velikom i dubokom pozornicom, do tada nepostojecom u Banjaluci. Balkon je, medutim, bio odmah preureden u uredske prostorije, da bi kasnije kada je izvrsena dogradnja Doma, ponovo vracen prvobitnoj funkciji. Tacan datum otvaranja velike dvorane tu negdje pocetkom 1926.
Od otvorenja velike dvorane sa prostranom i dubokom pozornicom, "Hrvatski dom" je postao sredisnje mjesto vecih dogadanja osobito odrzavanja kulturnih priredbi, i ne samo njih.
Zapisnici HPD "Nada" iz kasnijih godina pokazuju da je Odbor drustva godinama morao ulagati velike napore, jer je otplata zajmova koje su zajednicki podizala sva hrvatska drustva u Banjaluci, na kraju spala na "Nadu", kojoj je to bilo dodatno opterecenje jer su potrebe brojno velikog drustva, zahtijevale sredstva za dovrsenje doma, i za uredenje prostrane baste sa pratecim objektima.
U Banjaluci dom sa bastom pamte generacije mnogobrojnih Banjalucana, jer su u njima proveli mnoge ugodne sate na zabavama i plesu, za pravo na mnogobrojnim priredbama odrzanim u njoj, a bilo je mnogo nezaboravnih priredbi sa svjetskim imenima poput nenadmasnog sahiste Aljehina.
Obavezno je za dodati cinjenicu da su za izgradnju doma dali prilog svi poznati i manje vise i nepoznati gradjani Banjaluke. Kako bi se reklo dobrovoljni samodoprinos.
U prvoj etapi sagradena je samo velika dvorana u kojoj je bio i prostrani balkon sa velikom i dubokom pozornicom, do tada nepostojecom u Banjaluci. Balkon je, medutim, bio odmah preureden u uredske prostorije, da bi kasnije kada je izvrsena dogradnja Doma, ponovo vracen prvobitnoj funkciji. Tacan datum otvaranja velike dvorane tu negdje pocetkom 1926.
Od otvorenja velike dvorane sa prostranom i dubokom pozornicom, "Hrvatski dom" je postao sredisnje mjesto vecih dogadanja osobito odrzavanja kulturnih priredbi, i ne samo njih.
Zapisnici HPD "Nada" iz kasnijih godina pokazuju da je Odbor drustva godinama morao ulagati velike napore, jer je otplata zajmova koje su zajednicki podizala sva hrvatska drustva u Banjaluci, na kraju spala na "Nadu", kojoj je to bilo dodatno opterecenje jer su potrebe brojno velikog drustva, zahtijevale sredstva za dovrsenje doma, i za uredenje prostrane baste sa pratecim objektima.
U Banjaluci dom sa bastom pamte generacije mnogobrojnih Banjalucana, jer su u njima proveli mnoge ugodne sate na zabavama i plesu, za pravo na mnogobrojnim priredbama odrzanim u njoj, a bilo je mnogo nezaboravnih priredbi sa svjetskim imenima poput nenadmasnog sahiste Aljehina.
Hrvatski kulturni dom nakon izgradnje 1926. godine
Poslije Drugog svjetskog rata u kojem je Hrvatski dom pretrpio teska ostecenja, izvrsena je sanacija doma.
Dom je poslije Drugog svjetskog rata i kratkotrajnog koristenja od strane Hrvatskog kulturnog drustva "Napredak", postao dom Jugoslovenske narodne armije.
Dom je poslije Drugog svjetskog rata i kratkotrajnog koristenja od strane Hrvatskog kulturnog drustva "Napredak", postao dom Jugoslovenske narodne armije.
DOM ARMIJE
Sjecam se kako je billo lijepo u to doba prije zemljotresa u domu, kao klinci igrali smo se ispred doma ulazili u bastu gdje je bila bina i gdje je bio plesni podijum a u dnu baste bila je kuglana. Tu smo znali dolaziti iz razonode skupljali cunjeve i slagali ih vracali kuglasima kugle pomagali i na kraju bili pocascenin sokom.
Mnogi od nas klinaca bas pred domom JNA je naucilo voziti bicikl.
Starija raja je dolazila na ples u bastu bila je i bibljoteka otvorena na spratu i velika kino sala. Za nas djecu bio je to dozivljaj dobiti paket od Deda Mraza u kino sali doma JNA.
I sve je to tako lijepo bilo do katasrofalnog zemljotresa 1969 kad je Dom pretrpio velika ostecenja i da bi se pristupilo sanaciji porusili su kino salu do temelja. Nikad vise nije izgradjena.
Poslije izgradnje novog doma armije u zgradu su se uselile mnoge omladinske organizacije iskren da budem ne sjecam se vise kojih, ali znam da je basta uveliko proradila i svirke i plesovi su ponovo pokrenuti. Cak je i basta dobila jedan lijep i simpatican naziv "Basta sljezove boje".
Mnogi od nas klinaca bas pred domom JNA je naucilo voziti bicikl.
Starija raja je dolazila na ples u bastu bila je i bibljoteka otvorena na spratu i velika kino sala. Za nas djecu bio je to dozivljaj dobiti paket od Deda Mraza u kino sali doma JNA.
I sve je to tako lijepo bilo do katasrofalnog zemljotresa 1969 kad je Dom pretrpio velika ostecenja i da bi se pristupilo sanaciji porusili su kino salu do temelja. Nikad vise nije izgradjena.
Poslije izgradnje novog doma armije u zgradu su se uselile mnoge omladinske organizacije iskren da budem ne sjecam se vise kojih, ali znam da je basta uveliko proradila i svirke i plesovi su ponovo pokrenuti. Cak je i basta dobila jedan lijep i simpatican naziv "Basta sljezove boje".
Dom JNA je bio ovdje sve dok nije sagradjen novi 1978. godine
BASTA SLJEZOVE BOJE
I sve tako bi lijepo do dolazka tih tzv. "demokratskih promjena".
Dodje rat nesta baste useli se policija i nastadose hapsenja i tortura gradjana u podrumima zgrade. Mnogi Banjalucani su i proklinjali tu zgradu starog Hrvaskog doma i sve ono sto se u njoj desavalo od 92. do 95. godine
Zgrada Hvatskog doma pa doma JNA pa Baste sljezove boje u kojoj su u periodu 1992 do 1995 banjalucani bili muceni i prebijani.