BEZISTAN - SHOPING CENTAR U ONDASNJE DOBA
Bezistan u ono doba prvi Banjalucki trzni centar
U dva reda je u ovom najatraktivnijem banjaluckom objektu s kraja 19. i u prvoj polovini 20. stoljeéa, bilo tridesetak ducana i omanjih radionica, od kojih je vecina imala i svoje magaze. Sistem otvaranja i zatvaranja radnje, ducana bio je krajnje pojednostavljen: dva kapka su se preklapala pa se u preklopljenom stanju mogla zakljucati prostorija. Inace, donji kapak je svakodnevno prosirivao ducan, a gonji kapak cinio privremeni krov nad tim dijelom. U tim manjim trgovinama trgovcu je sve bilo na dohvat ruke, a u vrijeme hladnoce pred trgovcem se obavezno nalazila mangala pokraj koje je bdio vlasnik, dobro utopljen, a zagrijavao prste ruku nad razgorjelim drvenim cumurom
Ovaj Sibica bezistan nema nikakve veze s onih 200 ducana koji se spominju u vakufnami Ferhad-pase Sokolovica, koji su bili naslonjeni na njegov karavan-saraj ili opkoljavali Ferhadiju. Zapravo, nije to "bezistansagrailen od tvrdog materijala" u kojem je "i sada na kapijama s obje strane provucen gvozdeni lanac. On se sastoji od stotinu ducana. To je zaduzbina pokojnog Ferhad pase ", kako je to opisao Evlija Celebija.
Iako je za svo vrijeme postojanja bio dobro posjecen i, osobito, turisticka atrakcija, Sibica bezistan je polako dotrajavao. Snazan udarac njegovom nestajanju zadali su saveznicki bombarderi, koji su krajem maja (svibnja) 1944. (prvi bombardman, izveden 29.V., u nedjelju, bio je laksi i, ocijenili su Banjalucani, upozoravajuci, da bi sutradan, u ponedjeljak poslije podne, grad bombardiralo cak 70 bombardera, a u utorak 31.V, se ponovilo bombardiranje u dva navrata, prije i poslije podne) sasuli na stotine bombi velike razome snage, na ovaj grad. U tom bombardiranju, na osnovu izvjestaja komisija tadasnje Civilne zastite, u Banjaluci je unisteno 168 zgrada, a 386 ihje tesko osteceno, medu njima i Bezistan. Stoga su u Banjaluci organizirali bili akciju za pruzanje pomoéi "obrtnicima srusenog Bezistana ", pa je vec krajem augusta (kolovoza) izvrsen popravak Bezistana.
Po zavrsetku Drugog svjetskog rata nastavljeno je tiho umiranje Bezistana, najvise stoga sto je po ocjeni nekih tadasnjih odgovomih rukovodilaca, koji su nekoc i sami radili u nekom od bezistanskih cefenaka ili im roditelji uzivali bezistansko kroviste, nastojali cim prije ukloniti mjesta za koje bi se moglo ime njihovo spominjati, pa su pod plastem borbe za bolje zivotne uvjete radnicke klase, pozurivali donosenje odluke o rusenju. Napokon, ujesen 1956., tacnije 18. X. na sjednici Narodnog odbora opstine Banjaluka, na prijedlog Dede Gazica, podpredsjednika opstine, odluceno je da se poruse Bezistan i sve zgrade od banjalucke natkrivene earsije do Ulice Zdravka Celara, sto su ondasnje "Krajiske novine" objavile, na prvoj stranici, pod naslovom "Donesen zakljucak o rucenje Bezistana ". Provodenju zakljucaka banjaluckih odbornika uveliko je pripomogao snijeg koji je, svojom tezinom, "podupro" s krova Bezistan 2. decembra (prosinca) 1956.
Tako je nestao najatraktivniji dio Banjaluke u posljednjih stotinu godina, a da nije na tom prostoru do Vrbasa, ureden Omladinski park, kakoje obecano
Bezistan u pijacne dane pun svijeta