BEZISTAN - SHOPING CENTAR U ONDASNJE DOBA

2016-07-31 19:11
Banjalucanin Hadzi Jusuf Sibic, sin Omerov, zacijelo je jedan od onih koji je svojim sugradjanima Banjalucanima volio, i nastojao, uciniti zivot ljepsim, ugodnijim i boljim. Ovaj darovatelj je vakufnamom (zak­ladnicom), ciji se prijepis cuva u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, odredio da se za uzdrzavanje medrese (po njemu prozvate Sibica medresa, koja se nalazila nadomak pokrivene carsije i na desnoj obali Crkvene) sagra­di i vakufijedan han i 30 ducana, koji su bili poredani u dva reda, zbog cega Hamdija Kresevljakovic drzi da je to ''posljednji veci vakuf koji je u vezi s porastom carsije u Donjem seheru prije 4. prosinca  1873. godi­ ne podigao  banjolucki  trgovac Jusufaga  Sibic ". Ducane, poredane u dva reda, koju godinu poslije je, najvjerovatnije poslije posljednjeg ve­likog pozara, koji se zbio 1877. (kada je  ''prvih dana prosinca  izgorio han i 45 ducana. Vatra se pojavila iz ducana tufegdzije Nike, terzije Jvse i dugmedzije Mihajla. Svi su ti objekti pripadali  vakufu Sibica medrese u ovom dijelu carsije sto se zove Bezistan"  - Hamdija Kresevljakovic), odnosno poslije upada Krajisnika  14.VIII 1878., kada je u carsiji vatra carevala, unekoliko  modemizirao  i pod zajednicki krov spojio Hadzi Hamid Husedzinovic, upravitelj spomenutog vakufa. Odmah valja ukazati da ovaj Bezistan nije, kako je to polovinom tridesetih, tvrdio Vaso Glusac, niti Sarajevska ulica, kamoli ostatak Ferhat-pasinog bezistana. 
 
 

Bezistan u ono doba prvi Banjalucki trzni centar

 

U dva reda je u ovom najatraktivnijem banjaluckom objektu s kraja 19. i u prvoj polovini 20. stoljeéa, bilo tridesetak ducana i omanjih radionica, od kojih je vecina imala i svoje magaze. Sistem otvaranja i zatvaranja radnje, ducana bio je krajnje pojednostavljen: dva kapka su se preklapala pa se u preklopljenom stanju mogla zakljucati prostorija. Inace, donji kapak je svakodnevno prosirivao ducan, a gonji kapak cinio privremeni krov nad tim dijelom. U tim manjim trgovinama trgovcu je sve bilo na dohvat ruke, a u vrijeme hladnoce pred trgovcem se obavezno nalazila mangala pokraj koje je bdio vlasnik, dobro utopljen, a zagrijavao prste ruku nad razgorje­lim drvenim cumurom
Ovaj Sibica bezistan nema nikakve veze s onih 200 ducana koji se spomi­nju u vakufnami Ferhad-pase Sokolovica, koji su bili naslonjeni na njegov karavan-saraj ili opkoljavali Ferhadiju. Zapravo, nije to "bezistansagrailen od tvrdog materijala" u kojem je "i sada na kapijama s obje strane pro­vucen gvozdeni lanac. On se sastoji od stotinu ducana. To je zaduzbina pokojnog  Ferhad pase ", kako je to opisao Evlija Celebija.
Iako je za svo vrijeme postojanja bio dobro posjecen i, osobito, turisticka atrakcija, Sibica bezistan je polako dotrajavao. Snazan udarac njegovom nestajanju zadali su saveznicki bombarderi, koji su krajem maja (svibnja) 1944. (prvi bombardman, izveden 29.V., u nedjelju, bio je laksi i, ocijenili su Banjalucani, upozoravajuci, da bi sutradan, u ponedjeljak poslije podne, grad bombardiralo cak 70 bombardera, a u utorak 31.V, se ponovilo bom­bardiranje u dva navrata, prije i poslije  podne) sasuli na stotine bombi velike razome snage, na ovaj grad. U tom bombardiranju, na osnovu iz­vjestaja komisija tadasnje Civilne zastite, u Banjaluci je unisteno 168 zgra­da, a 386 ihje tesko osteceno, medu njima i Bezistan. Stoga su u Banjaluci organizirali bili akciju za pruzanje pomoéi "obrtnicima srusenog Bezista­na ", pa je vec krajem augusta (kolovoza) izvrsen popravak Bezistana.
Po zavrsetku Drugog svjetskog rata nastavljeno je tiho umiranje Bezistana, najvise stoga sto je po ocjeni nekih tadasnjih odgovomih rukovodilaca, koji su nekoc i sami radili u nekom od bezistanskih cefenaka ili im rodite­lji uzivali bezistansko kroviste, nastojali cim prije ukloniti mjesta za koje bi se moglo ime njihovo spominjati, pa su pod plastem borbe za bolje zivotne uvjete radnicke klase, pozurivali donosenje odluke o rusenju. Napokon, ujesen 1956., tacnije 18. X. na sjednici Narodnog odbora opstine Banjaluka, na prijedlog  Dede Gazica, podpredsjednika  opstine, odluceno je da se poruse Bezistan i sve zgrade od banjalucke natkrivene earsije do Ulice Zdravka Celara, sto su ondasnje "Krajiske novine" objavile, na pr­voj stranici, pod naslovom "Donesen zakljucak o rucenje Bezistana ". Pro­vodenju zakljucaka banjaluckih odbornika uveliko je pripomogao snijeg koji je, svojom tezinom, "podupro" s krova Bezistan 2. decembra (prosin­ca) 1956.
Tako je nestao najatraktivniji dio Banjaluke u posljednjih stotinu godina, a da nije na tom prostoru do Vrbasa, ureden Omladinski park, kakoje obecano

Bezistan u pijacne dane pun svijeta

 

 

 

Back