Otkako je Banja Luka postala

2016-07-22 10:36
O Banjaluci su ispjevane mnoge pjesme. Sevdalinka "Otkako je Banja­ luka postala" zacijelo je jedna od 
najpoznatijih, vezana za ime gra­da na Vrbasu. 
Bila je toliko neodoljiva da je književnik Rasim Filipović načinio dramski tekst istog naslova, u dva dijela s pjevanjem, koji je već 14. 2. 1940. doživio premijeru baš u banjalučkom pozorištu (redatelj Dragan Jovanović, muzika Jarko Pleciti, dirigent Ivan Domi­nis).
Lijepa udovica, o kojoj se pjeva, nespomo bijaše lijepa. Međutim, osta­lo je neutvrđeno ime šarmantne udovice. U beogradskom listu "Vreme", uoči Drugog svjetskog rata, Naim Kulenović je u svom napisu o po njemu najljepšoj sevdalinci, riješio tu jos uvijek neriješenu enigmu tako štoje ispričao priču o Džafer-begu
Kapetanoviću,  koji je živio u Ba­njaluci na razmeđu vijekova - 18. i 19., i čija je  supruga - Džfafer-be­govica, još za njegova života be­genisala,  bekriju Enesa  Ismailo­vića za  kojeg  se i udala  poslije Džaferbegove smrti. Po jednoj drugoj verziji, koju je rado pripovi­jedao  Muhamed Čejvan, jedan  od najpoznatijih  pjevača sevdalinki, koje je dala Banjaluka, a koji je bio i zapažen glumac uz  Džafer-be­govicu glavna ličnost je bio stano­viti Pilale Kokuz, koji bijaše naočit, ali   uvijek   pritisnut   besparicom (otud mu i nadimak Kokuz) i da je, navodno, živio polovinom  19. stoljeća.
Još jedna zanimljivost vezana za ovu pjesmu.
naime dugo vremena se držalo daje pjesrma originalan proizvod banjalučkih sevdalija, kako po riječima, tako i melodijom. Tu originalnost osporio je poznati etnomuzikolog, kasnije akademik Vlado Milošević, pošto je 1958. godi­ne posjetio Institut za folklor pri Bugarskoj akademiji nauka u Sofiji. Tom prilikom Raina Kačarova, koja je bila načelnik Instituta, zapjevala je na turskom, više slučajno, jedan stih pjesme, koja je, tvrdi V. Milosević, bila istovjetna našoj pjesmi "Od kako je Banjaluka postala". Kad je upi­tao kakva je to pjesma, odgovorila mu je da se ta pjesma zove "Od kako je Carigrad postao".
 
Kako je pjesma o Carigradu dospjela do ovih krajeva, nije poznato. Ko ju je prenio u ovaj kraj? Da li neki putnik, neki visoki činovnik Porte ili pak pjevaći lutalice, vjerovatno nikad neće biti ustanovljeno. No, da je veoma populama to je izvan svake sumnje. Stoga, kako je to dobro uočio prof. dr. Munib Maglajlić ova, "isključivo" banjalučka, pjesma pjeva se u više varijanti, pa dodaje "U iskvarenim varijantama ove pjes­me u novije vrijeme često se cuje kako Džafer-bega kadunu prosi banja­ lučki(!) kadija, a ona polazi za sarajevskog deliju(!) ili bekriju, što pred­stavlja grubo kršenje poente, u kojoj je ova sevdalinka sadržana: da bi se ostvario efekt, izazvan neocekivanim izborom udovice izuzetne lje­pote glasovitom kadiji izdaleka, mora biti suprotstavljen bekrija iz udovicine blizine ".                              
                                                                
Prihvatajući ovo razložno stajalište valjalo bi prema M. Maglajliću pje­vati najpoznatiju sevdalinku o Banjaluci ovako:
 
"Otkakoje Banja Luka postala
nije ljepša udovica ostala,
nego što je Džafer-bega kaduna! 
Nju mi prosi sarajevski kadija
ona neče sarajevskog kadiju,
ona hoće banjalučkog bekriju!"
 
 
 
 
                                                        Banjalučki akademik Vlado Milošević
 
Još se mora reći da je Ljudevit Kuba, česki etnomuzikolog zabilježio početkom ovog stoljeća a prvi put - 1907., saopštio javnosti kroz "Glas­nik Zemaljskog muzeja Sarajevo", pjesmu sa gotovo istom melodijom (tako je tvrdio akademik Viado Milosevié), ali sa rijecima: "Od kakoje Herceg-Bosna postala, nije ljepšo udovica ostala, štoje danas Zecevića gospoja - prosila je  tri sarajevska dilbera... "
 
Eto ovo je jedan od niza tekstova o Banja luci koje je napisao poznati banjalučki novinar i publicista Aleksandar Aco Ravlić