Prvi asfalt u Banja Luci
2016-03-20 14:42
Prve asfaltne površine Banjaluka je dobila u proljeće 1931. poslije dugotrajnih rasprava, licitacija i odlaganja. Naime, Gradsko vijeće je u toku prethodne 1930. u više navrata raspravljalo o rekonstrukciji desetak ulica. Počelo se sa, za ono vrijeme, neumitnim pitanjem "Kaldrmisanje ili asfaltiranje?" pa su jedne ondasnje banjalucke novine "Nova stampa", krajem jula 1930. objavile i "Proglas građanstvu zbog kaldrmisanja ulica " prije sjednice Gradskog vijeća, na kojoj će biti odlučeno o definitivnom uređenju gradskih ulica.
Sjednica Vijeća je bila burna, pogotovo sto je valjalo odlučiti da uređenje pločnika (trotoara) plaćaju vlasnici zgrada. I mada je već na Gradskom vijeću bilo odlučeno da se, najprije, uredi glavna ulica do ondašnje "Glavne malte u Bojić-hanu" jedan od ulaza u grad na kojem su se naplaćivale opšinske takse po vozilu, grlu stoke i sl.; Malta se nalazila u blizini sadašnje (ondašnje) Gradske mljekare, na raskrsnici glavne ulice s ulicom, koja vodi semaforima na Banjalučkom polju) do ondašnje Bolničke ulice (raskrsnica kod današnjih zgrada "Vakufske palate" i Hotela "Palas") u duljini od 1220 m, jos uvijek je vodeđa rasprava oko toga koju vrstu gomjeg površinskog sloja postaviti. Jedni su, naime, bili za sitnu kocku, a drugi za valjani asfalt.
Izbor izvođača radova definitivno je otklonio sve sumnje - "Bosanskom asfaltnom d.d." iz Sarajeva (vlasništvo Josipa Simaja) povjereno je asfaltiranje prvih banjalučkih ulica. Prema sklopljenom ugovoru asfaltiranje je trebalo završiti za 120 dana, a za početak radova je određen 1. aprila 1931. godine. Asfaltiranje nije počelo zakazanog dana, uslijed objektivnih okolnosti (vremenske neprilike), već tek 27. aprila. U tom prvom "asfaltnom naletu" najveće asfaltne površine osvanule su na glavnoj ulici, odnosno sretu Banjaluke. Na ondaš njem "Kraljevom drumu" (glavna ulica) asfaltna površina je iznosila 14.095 m2, a u Ulici bana Milosavljevića (sadasnje Sime Solaja) 2.506 m2,Ulica Vuka Karažića (od Hotela "Palace" do kraja Gradske tržnice) 2009, Ulica kraljice Marije (današnja Josipa Mažara Soše), od Ferhadije do Džinića zgrade - 1.066, Ulica kralja Alfonsa (ili "Gospodska",danasnja Ulica Veselina Masleše) - 1.022, prilaz Željezničkoj stanici Banjaluka Grad (od glavne ulice do danasnje Umjetnicke galerije) 870, Ulica Nikole Pasiéa (danasnja Ulica Vladimira Nazora) 628, Ulica Milića (današnja Zdravka Čelara) - 466, Strosmajerova ulica
- 356 i Kast(e)lov ćosak (nekadasnje raskrsše današnjih ulica Titove, Mose Pijade, Veselina Maslese i Vladimira Nazora) 320 m2•
Zanimljivo je da odmah po asfaltiranju Gradsko poglavarstvo nije primilo asfaltirane ulice, pa je "Bosansko asfaltno d.d." moralo pričekati završni račun do proljeća 1932. godine. Željela se, naime, vidjeti izdržljivost asfalta u predstojećoj zimi. "Asfalt je zimus polozio ispit, pod snijegom je bio mjesecima, led se razbijao sjekirom "- objavile su, krajem proljeća, "Banjalučke novosti", u informaciji o asfaltiranim banjalučkim ulicama i ''primanju asfalta ,, za sto je utrošeno 6.000.000 dinara.
Banjaluka je, kakoje objavljeno krajem novembra 1930. dakle u godini, kada je odlučeno da se asfaltiraju prve banjalučke ulice, imala 25.387 stanovnika (12.811 muškaraca i 12.567 žena) i 125 ulica, ali recimo i daje u proljeće 1931. počela gradnja mosta na Rebrovcu (stari, na drvenim koševima, koji je početkom sedamdesetih zamijenio postojeći armiranobetonski sa dvije vozne trake), odnosno daje, početkom 1932. u glavnoj banjalučkoj ulici bilo okončano osavremenjivanje javne rasvjete (bandere) - "sve je postavljeno osim sijalica "- javio je on dašnji banjalučki dnevnik "Nova stampa".
Sve ovo oko uvođjenja asfalta u Banjaluku napisao je Aleksandar Aco Ravlić