Prvi asfalt u Banja Luci

2016-03-20 14:42
 
Prve asfaltne površine Banjaluka je dobila u proljeće 1931. poslije dugotrajnih rasprava, licitacija i odlaganja. Naime, Gradsko vijeće je u toku prethodne 1930. u više navrata raspravljalo o rekonstrukciji desetak ulica. Počelo se sa, za ono vrijeme, neumitnim pitanjem "Kaldrmisanje ili asfaltiranje?" pa su jedne ondasnje banjalucke novine "Nova stampa", krajem jula 1930. objavile i "Proglas građanstvu zbog kaldrmisanja ulica " prije sjednice Gradskog vijeća, na kojoj će biti odlučeno o definitivnom uređenju gradskih ulica.
Sjednica Vijeća je bila burna, pogotovo sto je valjalo odlučiti da uređe­nje pločnika (trotoara) plaćaju vlasnici zgrada. I mada je već na Grad­skom vijeću bilo odlučeno da se, najprije, uredi glavna ulica do ondašnje "Glavne malte u Bojić-hanu" jedan od ulaza u grad na kojem su se naplaćivale opšinske takse po vozilu, grlu stoke i sl.; Malta se nalazila u blizini sadašnje (ondašnje) Gradske mljekare, na raskrsnici glavne ulice s ulicom, koja vodi semaforima na Banjalučkom polju) do ondašnje Bolničke uli­ce (raskrsnica kod današnjih zgrada "Vakufske palate" i Hotela "Pala­s") u duljini od 1220 m, jos uvijek je vodeđa rasprava oko toga koju vrstu gomjeg površinskog sloja postaviti. Jedni su, naime, bili za sitnu kocku, a drugi za valjani asfalt.
Izbor izvođača radova definitivno je otklonio sve sumnje - "Bosan­skom asfaltnom d.d." iz Sarajeva (vlasništvo Josipa Simaja) povjereno je asfaltiranje prvih banjalučkih ulica. Prema sklopljenom ugovoru as­faltiranje je trebalo završiti za 120 dana, a za početak radova je određen 1. aprila 1931. godine. Asfaltiranje nije počelo zakazanog dana, uslijed objektivnih okolnosti (vremenske neprilike), već tek 27. aprila. U tom prvom "asfaltnom naletu" najveće asfaltne površine osvanule su na glavnoj ulici, odnosno sretu Banjaluke. Na ondaš­ njem "Kraljevom  drumu" (glavna ulica) asfaltna površina je  iznosila 14.095 m2, a u Ulici bana Milosavljevića (sadasnje Sime Solaja) 2.506 m2,Ulica Vuka Karažića (od Hotela "Palace" do kraja Gradske tržnice) 2009, Ulica kraljice Marije (današnja Josipa Mažara Soše), od Ferhadi­je  do Džinića zgrade - 1.066, Ulica kralja Alfonsa (ili "Gospodska",danasnja Ulica Veselina Masleše) - 1.022, prilaz Željezničkoj stanici  Banjaluka Grad (od glavne ulice do danasnje Umjetnicke galerije) 870, Ulica Nikole Pasiéa (danasnja Ulica Vladimira Nazora) 628, Ulica Milića (današnja Zdravka Čelara) - 466, Strosmajerova ulica
- 356 i Kast(e)lov ćosak (nekadasnje raskrsše današnjih ulica Titove, Mose Pijade, Veselina Maslese i Vladimira Nazora) 320 m2•
Zanimljivo je da odmah po asfaltiranju Gradsko poglavarstvo nije primilo asfaltirane ulice, pa je "Bosansko asfaltno d.d." moralo pričekati zavr­šni račun do proljeća 1932. godine. Željela se, naime, vidjeti izdržljivost asfalta u predstojećoj zimi.  "Asfalt je zimus polozio  ispit, pod snijegom je bio mjesecima, led se razbijao sjekirom "- objavile su, krajem pro­ljeća, "Banjalučke novosti", u informaciji o asfaltiranim banjalučkim ulicama i ''primanju asfalta ,, za sto je utrošeno 6.000.000 dinara.
Banjaluka je, kakoje objavljeno krajem novembra 1930. dakle u godini, kada je odlučeno da se asfaltiraju prve banjalučke ulice, imala 25.387 stanovnika (12.811 muškaraca i 12.567 žena) i 125 ulica, ali recimo i daje u proljeće 1931. počela gradnja mosta na Rebrovcu (stari, na drvenim koševima, koji je početkom sedamdesetih zamijenio pos­tojeći armiranobetonski sa dvije vozne trake), odnosno daje, početkom 1932. u glavnoj banjalučkoj ulici bilo okončano osavremenjivanje jav­ne rasvjete (bandere) - "sve je postavljeno osim sijalica "- javio je on­ dašnji banjalučki dnevnik "Nova stampa".
Sve ovo oko uvođjenja asfalta u Banjaluku napisao je Aleksandar Aco Ravlić