PRVO SPOMINJANJE BANJALUKE

2016-07-26 10:28

 

 

Ako je jos uvijek neizvjesno da li je grad Orbaz, Orbasz, Urbaz, Wrbaz, Orgaszcag ili kako su ga vec pisali, mozda, srednjevjekovno ime za danasnju Banjaluku ili pak su u pravu oni koji drze da je Orbaz­ Vesarhelyjem bas danasnji Gomji seher, a to ée reéi "pravo ime" za danas­nju Banjaluku, jedno je sigurno:
Prvo spominjanje imena Banjaluka pada pod sam kraj 15. stoljeca. Taj prvi (do sada) pronadjeni dokument s imenom Banjaluka je, u stvari, isprava ugarsko-hrvatskog (i drugih) - kralja Ladislava, koju samo spominje ime ovog grada, sto znaci da nije nikakva povelja o njegovom utemeljenju pod danasnjim imenom. Stoga su u pravu svi oni koji drze da to nije "rodni list" ovog grada na Vrbasu.
Ali je od istorijskog znacenja za Banjaluku i Banjalucane!
Taj datum prvog spominjanja imena Banjaluke - 6. februara (veljace) 1494., je kamen-medas, koji ée, lako je moguée, jednog dana biti i "pomjeren", posto jos uvijek ima starih listina koje nisu, iz ovih ili onih razloga, dospjele pod lupu javnosti, uslijed slabe razmjene informacija.
No, prije prezentiranja teksta ove isprave u navodu, koji je javnosti podas­tro dr. Pejo Coskovic, predocavam u svrhu boljeg razumjevanja sadrzaja isprave koja prva spominje Banjaluku, se kaze: "Unatc oskudici izvornih svjedocanstava razvoj dogadjaja daje za pravo pretpostaviti da je turski pritisak na podrucje Jajacke banovine stalno jacao slabeci njezinu obram­benu snagu, pa su sve alarmantnije vijesti iz tih krajeva dospijevale u Ugar­sku. Da je takav razvoj dogadjaja izravno pogadjao i podrucje Banjaluke, moze se sa stanovitom pouzdanoscu ustvrditi na osnovu jednog podatka u pismu slavonskog hercega Ivana Korvina od 26. rujna 1491. gdje se navodi da su Turci zauzeli tvrdjavu Kozaru, koja je predstavljala kljuc i vrata Jajca. Na takav zakljucak upucuje i cinjenica da se tada upoznatom izvor­nom materijalu jos ne spominje utvrdjeno naselje poznato pod imenom Ba­njaluka, sto znaci da su u to vrijeme podrucje danasnjeg grada i njegove okolice imale braniti posade iz obliznjih banskih uporista u dolini Vrbasa. Skori razvoj dogadjaja nesumnjivo je jasno pokazao da te posade vise nisu bile u stanju zadrzati turske odrede da se ne zalijecu preko Vrbasa u krajeve izmedju Une i Sane, sto je Ugarskoj osobito postalo ocito poslije velike pobjede turske vojske na Krbavskom polju 9. rujna 1493. Tezak poraz hrvatskih odreda prisilio je kralja Vladislava II da nesto poduzme u svrhu zastite svojih zemalja. Gledano u tom kontekstu cini se razloznim pret­ postaviti da je kao plod tih njegovih nastojanja na teritoriju Jajacke bano­vine bilo podignuto  utvrdjenje pod imenom Banjaluka ... "
Dokument koji zasad  prvi spominje Banjaluku u cijelosti glasi:
"Budim, 6. veljace 1494.
Vlastito uputstvo gospodina kralja Vladislava po milosti Bozjoj kralj Ugar­ske i Ceske itd. nasim vjernima, postovanom ocu Kristu gospodinu Tomi, biskupu djurskom i postulatu egerskih crkava, vrhovnomu nasem tajni­ku i kancelaru, te uglednomu i uzvisenomu palatinu i sucu nasega dvo­ra, kao i postovanomu ocu u Kristu gospodinu Stjepanu, biskupu sri­jemske crkve, osobnom zamjeniku nase nazocnosti i uzvisenomu Ladislavu Kaniskom banu nasih kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te vasim zamjenicima u vodjenju sudskih poslova, takodjer i svima drugima naseg Kraljevstva kojih se to tice, sucima i pravnicima crkvenim i svje­tovnima koji ovo budu vidjeli, pozdrav i milost.
Buduci da je  odani nas postovani Baltazar Bathyan, ban nase jajacke utvrde u nasoj i nasega Kraljevstva sluzbi, zauzet cuvanjem iste utvrde, a morat ée se time i ubuduce po potrebi baviti. U tome on sam i plemici Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Miku­lasic u BANJALUCI, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u istom  Vrbasu, Ivan  Czernely u Livcu, Nikola  i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabisevié u Boecu, Ivan Misljenovié u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom  Grebenu i Vid u  Crijepanskom, kastelani, podanici  i sluzbenici istog Baltazara Bathyana, koji su na slican nacin u nafoj sluzbi zauzeti  sa  svojim  gospodarom,  nece  moci  zbog  uznemiravanja  na zadovoljavajuci nacin obavljati povjerenu duznost, stoga snagom i for­mom naseg novog opceg dekreta javljamo vjernima da to znaju. Dano u Budimu u cetvrtak iza svetkovine Ociscenja Blazene Djevice Marije, go­dine gospodnje tisuéu cetristotinedevedesetcetvrte"