PRVO SPOMINJANJE BANJALUKE
2016-07-26 10:28
Ako je jos uvijek neizvjesno da li je grad Orbaz, Orbasz, Urbaz, Wrbaz, Orgaszcag ili kako su ga vec pisali, mozda, srednjevjekovno ime za danasnju Banjaluku ili pak su u pravu oni koji drze da je Orbaz Vesarhelyjem bas danasnji Gomji seher, a to ée reéi "pravo ime" za danasnju Banjaluku, jedno je sigurno:
Prvo spominjanje imena Banjaluka pada pod sam kraj 15. stoljeca. Taj prvi (do sada) pronadjeni dokument s imenom Banjaluka je, u stvari, isprava ugarsko-hrvatskog (i drugih) - kralja Ladislava, koju samo spominje ime ovog grada, sto znaci da nije nikakva povelja o njegovom utemeljenju pod danasnjim imenom. Stoga su u pravu svi oni koji drze da to nije "rodni list" ovog grada na Vrbasu.
Ali je od istorijskog znacenja za Banjaluku i Banjalucane!
Taj datum prvog spominjanja imena Banjaluke - 6. februara (veljace) 1494., je kamen-medas, koji ée, lako je moguée, jednog dana biti i "pomjeren", posto jos uvijek ima starih listina koje nisu, iz ovih ili onih razloga, dospjele pod lupu javnosti, uslijed slabe razmjene informacija.
No, prije prezentiranja teksta ove isprave u navodu, koji je javnosti podastro dr. Pejo Coskovic, predocavam u svrhu boljeg razumjevanja sadrzaja isprave koja prva spominje Banjaluku, se kaze: "Unatc oskudici izvornih svjedocanstava razvoj dogadjaja daje za pravo pretpostaviti da je turski pritisak na podrucje Jajacke banovine stalno jacao slabeci njezinu obrambenu snagu, pa su sve alarmantnije vijesti iz tih krajeva dospijevale u Ugarsku. Da je takav razvoj dogadjaja izravno pogadjao i podrucje Banjaluke, moze se sa stanovitom pouzdanoscu ustvrditi na osnovu jednog podatka u pismu slavonskog hercega Ivana Korvina od 26. rujna 1491. gdje se navodi da su Turci zauzeli tvrdjavu Kozaru, koja je predstavljala kljuc i vrata Jajca. Na takav zakljucak upucuje i cinjenica da se tada upoznatom izvornom materijalu jos ne spominje utvrdjeno naselje poznato pod imenom Banjaluka, sto znaci da su u to vrijeme podrucje danasnjeg grada i njegove okolice imale braniti posade iz obliznjih banskih uporista u dolini Vrbasa. Skori razvoj dogadjaja nesumnjivo je jasno pokazao da te posade vise nisu bile u stanju zadrzati turske odrede da se ne zalijecu preko Vrbasa u krajeve izmedju Une i Sane, sto je Ugarskoj osobito postalo ocito poslije velike pobjede turske vojske na Krbavskom polju 9. rujna 1493. Tezak poraz hrvatskih odreda prisilio je kralja Vladislava II da nesto poduzme u svrhu zastite svojih zemalja. Gledano u tom kontekstu cini se razloznim pret postaviti da je kao plod tih njegovih nastojanja na teritoriju Jajacke banovine bilo podignuto utvrdjenje pod imenom Banjaluka ... "
Dokument koji zasad prvi spominje Banjaluku u cijelosti glasi:
"Budim, 6. veljace 1494.
Vlastito uputstvo gospodina kralja Vladislava po milosti Bozjoj kralj Ugarske i Ceske itd. nasim vjernima, postovanom ocu Kristu gospodinu Tomi, biskupu djurskom i postulatu egerskih crkava, vrhovnomu nasem tajniku i kancelaru, te uglednomu i uzvisenomu palatinu i sucu nasega dvora, kao i postovanomu ocu u Kristu gospodinu Stjepanu, biskupu srijemske crkve, osobnom zamjeniku nase nazocnosti i uzvisenomu Ladislavu Kaniskom banu nasih kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te vasim zamjenicima u vodjenju sudskih poslova, takodjer i svima drugima naseg Kraljevstva kojih se to tice, sucima i pravnicima crkvenim i svjetovnima koji ovo budu vidjeli, pozdrav i milost.
Buduci da je odani nas postovani Baltazar Bathyan, ban nase jajacke utvrde u nasoj i nasega Kraljevstva sluzbi, zauzet cuvanjem iste utvrde, a morat ée se time i ubuduce po potrebi baviti. U tome on sam i plemici Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulasic u BANJALUCI, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u istom Vrbasu, Ivan Czernely u Livcu, Nikola i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabisevié u Boecu, Ivan Misljenovié u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u Crijepanskom, kastelani, podanici i sluzbenici istog Baltazara Bathyana, koji su na slican nacin u nafoj sluzbi zauzeti sa svojim gospodarom, nece moci zbog uznemiravanja na zadovoljavajuci nacin obavljati povjerenu duznost, stoga snagom i formom naseg novog opceg dekreta javljamo vjernima da to znaju. Dano u Budimu u cetvrtak iza svetkovine Ociscenja Blazene Djevice Marije, godine gospodnje tisuéu cetristotinedevedesetcetvrte"
