Zemljotres 26.10.1969

2012-10-26 20:01

Danas na danasnji dan 26.oktobra 1969 godine moj rodni grad Banja Luku pogodio je jedan u nizu razornih zemljotresa koji su nanjeli velike i neprocjenjive stete gradu. Bilo je nazalost i poginulih sugradjana.

Ovih dana lutajuci po internetu isam primjetio ni jedan portal koji bilo sto govori o ovom dogadjaju i nesreci koja je zadesila Banja Luku i Bosansku krajinu prije ravno 43 godine.

Zalosno je da gradjani koji tad postradali ne sjecaju se tragedije. Doduse moram priznati da veliki broj gradjana koji su zivjeli u Banja Luci u to vrijeme silom prilika ne zive vise vec su rasuti po cijelom svjetu. Ovi novi doseljeni nemaju nikakvu spoznaju o zemljotresu jer ih to naprosto i ne zanima. Njima je bitno bilo da se tridesetak godina poslije zemljotresa usele u tudje pa ma kakvo bilo. Dobro ali to je vec druga tema.

Bio sam tad klinac od devet godina nedelja 26.oktobra htjeo sam ici u kino ali mama me nije pustila zato sto mi je uciteljica dala zadatak da naucim pjesmicu napamet tako da sam morao uciti a poslije me ocekivalo vjezbe na klaviru. Bio sam tad malo i nadareno dijete koje je islo u muzicku skolu u zgradi Doma kulture ali mama se pobrinula da joj sin ima klavir u kuci.

I kad je zatreslo tog popodneva bili smo u kuci u ulici Ivana Franje Jukica kod bake. Sjecam se dobro baka je lezala na kaucu tad se to zvalo otoman nasto slicno kaucu mama je bas hranila brata moga malog od 7 mjeseci a ja bub'o pjesmicu. Koja je to bjezanija u dvoriste bila a nisam imao pojma zasto. Poslije par minuta je dosao i otac iz grada sav sretan sto nas vidi zive i zdrave. Tu noc smo prespavali u kuci ja mirno a roditelji uznemireno i zabrinuto.

U ponedeljak ujutro moji nisu otisli na posao tako da smo ujutro bili svi kod kuce kad je bio ponovo jos jaci i jos razarajuci zemljotres sto je porusio mnoge gradjevine pa cak i one stare koje su bile kao spmenici i po kojima je grad Banja Luka bio prepoznatljiv.

Moji se nisu dugo razmisljali vec pokupili sve nase stvari pa mene brata i baku ubacise u auto i pravac u izbjeglistvo u Srbiju u malo mjesto Lajkovac gdje je zivjela moja tetka draga Andjelka. Troje nas je izbjeglica bilo i ja sam ostao u Lajkovcu dok je baka otisla u Obrenovac kod nekih svojih rodjaka a moj brat Sasa u Vojvodinu u Crvenku kod druge tetke Mileve.

I tako sam ja bio izbjeglica - muhadzer kako je govorio moj dragi tetak Sveto.

Mama kad me je obilazila pricala mi je kako je u gradu sto je sve sruseno gdje su mi drugari bio sam obavjestavan o svemu.

Nisam dugo bio u izbjeglistvu vratio sam se cim su skole pocele sa radom pa sam tako isao u skolu Mirko Visnjic u ulici Borisa Kidrica u vagonima.

Evo i nekoliko fotografija iz toga doba a ostale se mogu lako pogledati u posebnom bloku "Zemljotres 1969 godine"

Galleria foto: Zemljotres 26.10.1969